Koliko je jaka Crnogorska pravoslavna crkva biće i država Crna Gora

Autor: Mario Đurović Kada je u pitanju država sa većinskim pravoslavnim življem onda država i pravoslavna crkva čine simbiozu, jedno bez drugog ne može da opstane niti postoji. Pravoslavne crkve na razliku od Rimo-katoličke crkve su nacionalne, državne i odgovaraju svojoj Državi, Monarhu, Vladi i narodu te države. Crnogorska pravoslavna crkva je u svojoj istoriji bila potpuno nezavisna od bilo koje Crkve a tome svjedoče mnogi dokumenti i svjedočanstva kao što su naši mitropoliti Sveti Petar Cetinjski – Čudotvorac (Petar I. Petrović Njegoš) i Petar II. Petrović-Njegoš koji su nosili bijelu kamilavku u 18. i 19. vijeku. Vladika Rade (Petar II. Petrović Njegoš) čak prvi i spominje autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve jer je smatrao svoju državu slobodnom teritorijom. Isto tako za razliku od nekih drugih pravoslavnih crkava Crnogorska pravoslavna crkva je kroz istoriju stvarala Crnu Goru tj. Njeni mitropoliti u periodu od 1696. do 1852. su bili ujedno i gospodari Crne Gore a Crna Gora je u tom periodu bila teokratska država Istočne crkve a jedino je još takva u Europi bila država Vatikan ali Zapadne crkve. To je činjenica koja se ne može zanemariti, niti zaboraviti, niti osporiti. Potpune su idiotarije bezobraznih Srpskih sveštenika pa i najviših rangova kada tvrde da je Srpska crkva gradila Crnu Goru kroz istoriju (valjda je gradila Srbiju a ne Crnu Goru?). Prvo i osnovno od 1878. godine u Srbiji postoji Beogradska mitropolija a ne Srpska pravoslavna crkva kojoj je 19. februara, 1922. godine u vrijeme Vaseljenskog patrijarha Meletija IV izdan tomos u Kraljevini SHS. Srpska pravoslavna crkva je Crkva druge države i drugog naroda u Crnoj Gori. Čak i da je isti narod u pitanju kao što nije, ona i dalje ostaje Crkvom druge države. Naveo bi apsurd kao primjer odnosa sa Crnom Gorom;  U državi Kipar živi 99% Grka ali Kipar ima autokefalnu Kiparsku pravoslavnu crkvu a ne Grčku pravoslavnu crkvu. Sve i da u Crnoj Gori živi 100% Srba Crna Gora po kanonima mora imati svoju autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu a ne Srpsku jer granice jedne Crkve sežu dokle je granica Njene suverene teritorije/države. Tako kažu kanoni. Toga se pridržavao i Vaseljenski patrijarh u vrijeme Osmanskog carstva te se nije dirao u izbor Mitropolita na Cetinju u knjaževini Crnoj Gori jer je njena teritorija bila samostalna neovisno što je priznanje svih zemalja tadašnje Europe nezasluženo došlo tek 1878. godine. Danas se tog kanonskog pravila pridržava i Njegova Svetost Vaseljenski patrijarh Vratolomej I. koji je istim principom i kanonskim pravom dodijelio tomos autokefalnoj Pravoslavnoj crkvi Ukrajine. Svoja crkva u svojoj državi. Istim tim principom arhiepiskop Danilo II. koji se smatra desna ruka Njegove Svetosti patrijarha Vratolomeja I. prošle godine je naveo da Ukrajina, Makedonija i Crna Gora imaju pravo na svoju autokefalnu crkvu. Pitanje Crkve jedne države postavlja njen suveren, vlada ili predsjednik. Govoriti o tome da se država miješa u pitanje vjere je apsurdno i priča za neinteligentne jer svaka država ima pravo i obavezu prema narodu da uredi svoje dvorište pa i po ovom pitanju. Tako je to pitanje uređivao i regent/kralj Aleksandar Karađorđević u novostvorenoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1918.). Zakon o vjeroispovijesti je uređen po Europskim standardima i predstavlja jedno od najvećih prava a to je pravo na slobodu vjeroispovijesti. Oni koji se bore protiv ovog zakona sa pravom možemo pitati jesu li uopšte vjernici kada svojoj državi i sugrađanima ne žele dobro. Drugim riječima u ovom slučaju; u kanonima stoji da je granica Crkve preklopljena granicama Njene države (Božja vlast) a onda se molite za ovozemaljsku Vlast da donese ispravne odluke te slušajte Zakon a zakon piše i ovjerava Vlast i Skupština koju bira narod na izborima. „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." (Mt 22, 17-21).  U samoj završnici pred obračun sa najvećim problemom a to je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori zahuktavaju se stvari i u Srbiji. Prvo da se narodu skrene pogled sa Kosova a potom da se ne izgubi još jedan primat u Crnoj Gori. SPC i država Srbija čine simbiozu a ne SPC i Crna Gora s toga ne čudi da će Srbija svim sredstvima braniti SPC u Crnoj Gori, jer brani svoj interes tj. brani interes Crkve koja njima u Beogradu polaže račune. To je najgrublje miješanje Srbije u unutarnje pitanje Crne Gore koje ne bi smjelo biti bez diplomatskog odgovora. SPC jeste stvarna ekspozitura države Srbije u Crnoj Gori i dok to pitanje ne bude riješeno na pravdi Crnogorske pravoslavne crkve i države Crne Gore, Crna Gora neće imati duhovnog a ni političkog mira i vazda će biti izvana pretenzija za „srpskim morem“ jer je instrument Veliko-srpskih ideja i dalje prisutan i neobuzdan. Dakle koliko je jaka Crnogorska pravoslavna crkva biće i država Crna Gora. Crnogorske vladike, episkopi i sveštenstvo polažu zakletvu svojoj Crnogorskoj crkvi, svojoj državi Crnoj Gori i svome narodu Crne Gore. Uviđate li razliku? Dosta smo čekali, čekanje se isplatilo. Spremni smo na duhovnu slobodu.