Arhimandrit Boris (Bojović)
Crnogorski pokret je u julu 2016.godine, zajedno sa Crnogorskim državotvornim forumom i tadašnjim CDU, uputio ondašnjem predśedniku, Filipu Vujanoviću, pismo sa molbom da se zauzme za povratak statusa Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi kakav je imala prije 1918. Danas, kada sadašnji predśednik Crne Gore javno saopštava da će ON i vladajuća partija, DPS, učiniti »„važan korak, kojim će ispraviti tešku nepravdu učinjenu Crnoj Gori početkom 20 vijeka, a to je obnova autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“, mi samo možemo sa radošću da pozdravimo jednu takvu krucijalnu odluku za budućnost Crne Gore.
Jedan od programskih ciljeva Crnogorskog pokreta je vraćanje CPC statusa kakav je imala i kakav treba da ima, ne samo u kanonskom pogledu, več i kao izuzetno važnom činiocu crnogorskog identiteta. Dugogodišnji nepriličan položaj CPC i njen loš materijalni satus nije joj omogućavao da obavlja svoje dužnosti na način koji bi zadovolji sve njene poštovaoce. Bez bogomolja, mogućnosti školovanja i materijalnog obezbjeđenja klira nije se moglo više. Nikako nije dobro što se iz tog nezadovoljstva odgovornost premješta na personalni plan i mešetari među Crnogorcima.
CPC danas ima, pored Vladike, dva episkopa, jednog u Argentini, jednog u Beču, 20 sveštenika, đakona i podđakona, crkvene opštine u Italiji, na Sardiniji, u Belgiji, Njemačkoj i Argentini, sve sa vrlo oskudnom materijalnom pomoći. Osim toga, CPC ima liturgijsko jedinstvo sa Ukrajinskom autokefalnom pravoslavnom crkvom, sveštenike u Nikšiću, Kotoru, Tivtu, Cetinju i Podgorici koji redovno drži službu za vjerujuće.
Crnogorci moraju da stanu uz svoju Crkvu jer samo tako će sebe odbraniti od zlonamjere sa raznih strana. Uz pomoć države i predśednika države, jer čvrsto vjerujemo u njegovu rješenost, stvari će doći na svoje mjesto i pravoslavni vjernici u Crnoj Gori će imati Crkvu koja okuplja, koja ovaploćuje ljubav prema našoj otadžbini, Crnoj Gori, njenom prosperitetu, širi međuetnički i međukonfesionalni sklad, kao tradiciji crnogorskoj, koja neće svađati i dijeliti ljude. Jednom riječju – Crkvu kakvu zaslužuju!
Da bi CPC ispunjavala svoju svetu dužnost njen najvažniji resurs su ljudi, sveštena lica. U tom smislu nas raduje da će se 16.06.2019.g, na Troičin dan, u 10 ura, u crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju, obaviti hirotonija Arhimandrita Borisa (Bojovića) u čin Episkopa Crnogorske pravoslavne crkve. To je izuzetno važan događaj za Crkvu, jer time ona dobija četvrtog episkopa, čime još jednom dokazuje da pośeduje unutarnju autokefalnost, odnosno sposobnost da sama hirotoniše i unaprijeđuje svoj klir.
Crnogorski pokret poziva sve svoje članove i simpatizere da svojim prisustvom uveličaju ovaj izuzetno važan i svečan trenutak, i za Crkvu, i za vjerujuće ljude u Crnoj Gori, te da se odazovu u što većem broju. To je naša dužnost kao ljudi koji bezrezervno vole svoju otadžbinu Crnu Goru i koji razumijemo kolika je važnost za budućnost Crne Gore da povrati mir i harmoniju među vjernicima kroz svoju Crkvu, koja neće biti politička ekspozitura ambicija izvan Crne Gore.
Čestitamo Arhimandritu Borisu unaprijeđenje u čin Episkopa, vjerujemo da će, kao i dosad, vjerno i predano ispunjavati svoje apostolske dužnosti i širiti sve one vrline u narod koje crnogorski Episkop treba da ima i promoviše.
12.juni 2019.
Crnogorski pokret
Da li je cpc bila bila dio Pećke patrijaršije do 1766g.Ako jeste a jeste na koji način se odvojila ? Ima li to jos Pećke patrijaršije?
Zašto se Sveti Petar Cetinjski hirotorisao u Karlovac?
Što se hirotoinisao u Karlovcu? Pa to zna svako ko se uopšte interesovao za to? Zato što mu u Beču nije odobreno da može putovati u Moskvu, jer je trebalo tamo da se hirotoniše. jednako kao što je Petar II Petrović Njegoš hirotonisan u Rusiji. I kakve veze ima đe je hirotonisan? Karlovačkog mitropolita je birao Austrijski car, Karlovačka mitropolija je bila austrougarska i odobrena od strane austrougarskih vlasti. Valjda znate da su pravoslavne crkve pomjesne i da to ko u njima služi i ko se u njima krsti ne čini ih nacionalnim. Što se tiče tzv. Pećke patrijaršije, u kojoj su, recimo, nekoliko arhiepiskopa bili Grci dok Mehmet paša Sokolović nije postavio svog brata Makarija, koju VP nikada nije priznala za patrijaršiju, ona se ugasila 1766. Nije više postojala. CPC nije bila dio Pećke patrijaršije, već je ona imala formalnu jurisdikciju nad CPC. Jednako kao što sada Vaseljenska patrijašija ima nad SPC. Očito se slabo razumijete u crkvene stvari. Inače, tzv. pećka patrijaršija nikada nije odlučivala ko će biti na čelu CPC, niti je ikada mogla da se miješa u crkvene stvari CPC. trebalo bi da znate da je Pećki arheipiskop Mojsije Rajović-Čurla, kao podanik Porte, tražio od Crnogoraca da plaćaju namete Otomanskom carstvu, Crnogorci su mu poručili da se ne pojavljuje u Crnoj Gori inače neće se glave nanositi. toliko o toj jurisdikciji.