Autor: Pavle Perović. Budimpešta 1922.g.
Kada uporedimo brojne govore koji su državnici svih zemalja tokom rata držali povodom diskusija i trgovanja na mnogobrojnim Mirovnim konferencijama, zapanjeni smo odsustvom velikih, plemenitih i zvucnih principa koji predstavljaju kvintesenciju svih izlaganja ratnih govornika.
S tugom zapažamo da su ovi principi zamijenjeni prostim realističkim koncepcijama koje predstavljaju osnovu cjelokupne aktivnosti modernog čovječanstva. Drugim riječima, radi se o pojedinačnim interesima u najednostavnijem i najvulgarnijem smislu te riječi. Ako uzmemo primjer državnika koji su u Parizu predstavljali civilizovani svijet, možemo s punim pravom da tragamo za finansijskim i ekonomskim uzrocima svakog međunarodnog pitanja. Možda bi, u tom smislu, bilo interesantno proučiti efekte međunarodne politike na najednostavnijim slučajevima - onima koje je lako izdvojiti iz predratnih finansijskih povezivanja i komplikacija koje je ova svjetska katastrofa istovremeno prekinula i dodatno zakomplikovala, i koje su se još više zapetljale kada se vratio mir. Prototipski slučaj koji najbolje odgovara ovakvom proučavanju je nesumnjivo, pokušaj ukidanja države Crne Gore, saveznice Antante.
U predratnom periodu, ova mala kraljevina nije bila ni u kakvoj vezi sa velikim finansijskim transakcijama. Skoro da nije imala dugova (svega nekoliko miliona) a koncesije koje su u njoj dobili strani kapitalisti bile su od drugorazrednog značaja (željeznica i luka Bar, duvanski monopol). Dakle, Crna Gora je ušla u evropski rat pod takvim uslovima da njen eventualni gubitak ne bi ugrozio značajne interese velikih zapadnih kapitalista. Upravo zbog toga je ova zemlja na savezničkoj konferenciji našla malo ozbiljnih i iskrenih branilaca.
S druge strane, mogući nasljednici ove države su, kao što ćemo kasnije viđeti, u tome našli veliku korist čime se opravdava uporna i ogorčena borba za njeno uništenje.
Srpski političari su sigurno znali kakva su prirodna bogatstvva Crne Gore i o tome su dobro informisali odredene moćne francuske diplomate i kapitaliste - svoje zaštitnike koji su se, u dogovoru sa velikim americkim finansijerima, potrudili da uticu na francusku politiku i da je primoraju da im žrtvuje ovu malu savezničku državu.
[1] (slučaj gospodina Bertloa /Berthelot/, diplomate, i komercijalnih špekulacija sa Kineskom bankom pokazuje kako se odvijaju ti političko-finansijski poduhvati) [2].
Sada ćemo sumarno iznijeti ono sa čime su srpski rukovodioci manje-više upoznali gore pomenute kapitaliste i kakve su im primamljive perspektive otkrili.
Prema procjenama koje su austro-ugarski stručnjaci napravili za vrijeme okupacije moje zemlje, Crna Gora posjeduje između 100 i 120 miliona kubnih metara industrijskog drveta. Ove šume se nalaze u sjevernom dijelu zemlje i pripadaju državi i opštinama. Samo jedan mali dio pripada Kruni.
[1] Mnoge francuske diplomate su zainteresovane za bankarske poslove. Evo nepotpunog spiska njihovih imena, kojemu treba dodati gospodina Pola Ditasta (Dutasta), bivšeg ambasadora i generalnog sekretara Mirovne konferencije:
G. Šarl Bris (Brice), opunomoćeni ministar (G. Rene Bris je upravnik banke “Crédit Lyonnais »).G. Alfred Šarpantje (Charpentier), opunomoćeni ministar (G. Ž. K. Šarpantje , počasni sekretar ambasade je upravnik banke «Crédit Mobilier »). G. grof Dormeson (D’Ormesson), ambasador i upravnik banke «Crédit Mobilier » (G. grof Andre Dormeson, sekretar ambasade)
G. Alfred Lakaz (Lacaze), opunomoćeni minstar (G. A. De Monplane je upravnik banke «Crédit Industriel et Commercial » a njegova supruga je rodom Lakaz). G. Fransoa Žorž Piko (Picot), visoki komesar Republike u Palestini i Siriji (G. Šarl Žorž Piko je upravnik banke «Crédit Industriel et Commercial »). G. Žan Boasona (Boissonnas), opunomoćeni ministar (Gđa Boasona je rođena Mirabo – banka « Mirabo »)
Metropolitain. G. Urlih (Urlich) je imenovam za ovlaštenog upravnika zamjenujući G. Bertloa. G. Postel-Vine(Postel-Vinay) je postao predsjednik Upravnog odbora (Information,7. april 1920). G. Marsel Urlih je inženjer rudarstva a njegova supuga je rodom Tusen-Legren (Toussaint- Le Grain) – što je prezime bivšeg direktora državne željeznice. Andre Postel-Vine je inženjer, a njegova supruga je rodom Delombr (Delombre). Pol Delombre je bivši ministar, urednik « Le Temps » itd.
[2] Nacionalni odbor za ekonomsku ekspanziju u Istočnoj Evropi (Pariz, Ulica Pobjede 60) čine srpski državnici i francuski bankari i finansijeri:
Počasni članovi: P. Dumer (Doumer), senator, bivši ministar i predsjednik Donjeg doma; Eduar Anrio (Henriot), senator, bivši ministar, gradonačelnik Liona; baron Desturnelde Konstan (D’Estournelles de Constant), senator, bivši opunomoćeni ministar; G. Reno (Reynaud), senator, sekretar Komisije za spoljne poslove i predsjednik Francuske ideje u inostranstvu («l’Idée française à l’étranger »); R. Pere (Peret), poslanik, bivši ministar i predsjednik Komisije za budžet; L. Maren (Marin), poslanik, bivši ministar, generalni izvještač o budžetu; M. Ažam (Ajam), poslanik, direktor lista «L’Explorateur français »; Venizelos, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Grcka); J. Bratiano, predsjednik Ministarskog savjeta (Rumunija); Kramarez, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Čehoslovačka), S. Protić, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Jugoslavija); Pašić, predsjednik Ministarskog savjeta (Jugoslavija); Take Jonesko, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Rumunija); Politis, bivši ministar spoljnih poslova (Grčka); Trumbić, bivši ministar spoljnih poslova (Jugoslavija); Benes, ministar spoljnih poslova (Čehoslovačka); Mišalakopulos, generalni komesar Grčke za ekonomska pitanja pri Saveznicima.
Uprava: Predsjednik: G. Žeo Žerald (Géo Gérald), poslanik, potpredsjednik Spoljno-trgovinskog savjeta, bivši generalni komesar Francuske u Sent Luisu ; Rober Delone-Belvil (Delaunay- Belleville) ; Blank, iz banke «Marmoroš- Blank » (Rumunija) ; Mitaranga, iz kuce Zarifi (Grčka) ; Drašković, upravnik Banke za izvoz (Jugoslavija).
Generalni sekretari : Ž. Dalzas (Dalsace), glavni inženjer metalurgije ; Š.Opije (Aupied), advokat, upravnik, Banke za izvoz (Jugoslavija); Ž. Prevo (Prévost) iz banke « Claude Lafontaine, Prévost et Cie », iz Pariza.
Autor: Pavle Perović. Budimpešta 1922.g.
Kada uporedimo brojne govore koji su državnici svih zemalja tokom rata držali povodom diskusija i trgovanja na mnogobrojnim Mirovnim konferencijama, zapanjeni smo odsustvom velikih, plemenitih i zvucnih principa koji predstavljaju kvintesenciju svih izlaganja ratnih govornika.
S tugom zapažamo da su ovi principi zamijenjeni prostim realističkim koncepcijama koje predstavljaju osnovu cjelokupne aktivnosti modernog čovječanstva. Drugim riječima, radi se o pojedinačnim interesima u najednostavnijem i najvulgarnijem smislu te riječi. Ako uzmemo primjer državnika koji su u Parizu predstavljali civilizovani svijet, možemo s punim pravom da tragamo za finansijskim i ekonomskim uzrocima svakog međunarodnog pitanja. Možda bi, u tom smislu, bilo interesantno proučiti efekte međunarodne politike na najednostavnijim slučajevima - onima koje je lako izdvojiti iz predratnih finansijskih povezivanja i komplikacija koje je ova svjetska katastrofa istovremeno prekinula i dodatno zakomplikovala, i koje su se još više zapetljale kada se vratio mir. Prototipski slučaj koji najbolje odgovara ovakvom proučavanju je nesumnjivo, pokušaj ukidanja države Crne Gore, saveznice Antante.
U predratnom periodu, ova mala kraljevina nije bila ni u kakvoj vezi sa velikim finansijskim transakcijama. Skoro da nije imala dugova (svega nekoliko miliona) a koncesije koje su u njoj dobili strani kapitalisti bile su od drugorazrednog značaja (željeznica i luka Bar, duvanski monopol). Dakle, Crna Gora je ušla u evropski rat pod takvim uslovima da njen eventualni gubitak ne bi ugrozio značajne interese velikih zapadnih kapitalista. Upravo zbog toga je ova zemlja na savezničkoj konferenciji našla malo ozbiljnih i iskrenih branilaca.
S druge strane, mogući nasljednici ove države su, kao što ćemo kasnije viđeti, u tome našli veliku korist čime se opravdava uporna i ogorčena borba za njeno uništenje.
Srpski političari su sigurno znali kakva su prirodna bogatstvva Crne Gore i o tome su dobro informisali odredene moćne francuske diplomate i kapitaliste - svoje zaštitnike koji su se, u dogovoru sa velikim americkim finansijerima, potrudili da uticu na francusku politiku i da je primoraju da im žrtvuje ovu malu savezničku državu.
[1] (slučaj gospodina Bertloa /Berthelot/, diplomate, i komercijalnih špekulacija sa Kineskom bankom pokazuje kako se odvijaju ti političko-finansijski poduhvati) [2].
Sada ćemo sumarno iznijeti ono sa čime su srpski rukovodioci manje-više upoznali gore pomenute kapitaliste i kakve su im primamljive perspektive otkrili.
Prema procjenama koje su austro-ugarski stručnjaci napravili za vrijeme okupacije moje zemlje, Crna Gora posjeduje između 100 i 120 miliona kubnih metara industrijskog drveta. Ove šume se nalaze u sjevernom dijelu zemlje i pripadaju državi i opštinama. Samo jedan mali dio pripada Kruni.
[1] Mnoge francuske diplomate su zainteresovane za bankarske poslove. Evo nepotpunog spiska njihovih imena, kojemu treba dodati gospodina Pola Ditasta (Dutasta), bivšeg ambasadora i generalnog sekretara Mirovne konferencije:
G. Šarl Bris (Brice), opunomoćeni ministar (G. Rene Bris je upravnik banke “Crédit Lyonnais »).G. Alfred Šarpantje (Charpentier), opunomoćeni ministar (G. Ž. K. Šarpantje , počasni sekretar ambasade je upravnik banke «Crédit Mobilier »). G. grof Dormeson (D’Ormesson), ambasador i upravnik banke «Crédit Mobilier » (G. grof Andre Dormeson, sekretar ambasade)
G. Alfred Lakaz (Lacaze), opunomoćeni minstar (G. A. De Monplane je upravnik banke «Crédit Industriel et Commercial » a njegova supruga je rodom Lakaz). G. Fransoa Žorž Piko (Picot), visoki komesar Republike u Palestini i Siriji (G. Šarl Žorž Piko je upravnik banke «Crédit Industriel et Commercial »). G. Žan Boasona (Boissonnas), opunomoćeni ministar (Gđa Boasona je rođena Mirabo – banka « Mirabo »)
Metropolitain. G. Urlih (Urlich) je imenovam za ovlaštenog upravnika zamjenujući G. Bertloa. G. Postel-Vine(Postel-Vinay) je postao predsjednik Upravnog odbora (Information,7. april 1920). G. Marsel Urlih je inženjer rudarstva a njegova supuga je rodom Tusen-Legren (Toussaint- Le Grain) – što je prezime bivšeg direktora državne željeznice. Andre Postel-Vine je inženjer, a njegova supruga je rodom Delombr (Delombre). Pol Delombre je bivši ministar, urednik « Le Temps » itd.
[2] Nacionalni odbor za ekonomsku ekspanziju u Istočnoj Evropi (Pariz, Ulica Pobjede 60) čine srpski državnici i francuski bankari i finansijeri:
Počasni članovi: P. Dumer (Doumer), senator, bivši ministar i predsjednik Donjeg doma; Eduar Anrio (Henriot), senator, bivši ministar, gradonačelnik Liona; baron Desturnelde Konstan (D’Estournelles de Constant), senator, bivši opunomoćeni ministar; G. Reno (Reynaud), senator, sekretar Komisije za spoljne poslove i predsjednik Francuske ideje u inostranstvu («l’Idée française à l’étranger »); R. Pere (Peret), poslanik, bivši ministar i predsjednik Komisije za budžet; L. Maren (Marin), poslanik, bivši ministar, generalni izvještač o budžetu; M. Ažam (Ajam), poslanik, direktor lista «L’Explorateur français »; Venizelos, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Grcka); J. Bratiano, predsjednik Ministarskog savjeta (Rumunija); Kramarez, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Čehoslovačka), S. Protić, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Jugoslavija); Pašić, predsjednik Ministarskog savjeta (Jugoslavija); Take Jonesko, bivši predsjednik Ministarskog savjeta (Rumunija); Politis, bivši ministar spoljnih poslova (Grčka); Trumbić, bivši ministar spoljnih poslova (Jugoslavija); Benes, ministar spoljnih poslova (Čehoslovačka); Mišalakopulos, generalni komesar Grčke za ekonomska pitanja pri Saveznicima.
Uprava: Predsjednik: G. Žeo Žerald (Géo Gérald), poslanik, potpredsjednik Spoljno-trgovinskog savjeta, bivši generalni komesar Francuske u Sent Luisu ; Rober Delone-Belvil (Delaunay- Belleville) ; Blank, iz banke «Marmoroš- Blank » (Rumunija) ; Mitaranga, iz kuce Zarifi (Grčka) ; Drašković, upravnik Banke za izvoz (Jugoslavija).
Generalni sekretari : Ž. Dalzas (Dalsace), glavni inženjer metalurgije ; Š.Opije (Aupied), advokat, upravnik, Banke za izvoz (Jugoslavija); Ž. Prevo (Prévost) iz banke « Claude Lafontaine, Prévost et Cie », iz Pariza.
