MIT I LAZ I BAJKE VELJESERBSKE NACIJE

by Crnogorski pokret · 07/07/2015

Dr Rotković razotkriva velikosrpske prijevare

Nema testamenta Petra I sa njegovim potpisom

Ugledni crnogorski istoričar i akademik otkriva detalje koji ukazuju da ne postoji testament Petra I sa originalnim potpisom utemeljivača moderne crnogorske države. Dr Rotković za Portal Analitika objašnjava kako su Milutinović i Medaković manipulisali ostavštinom Petra I, odnosno Svetog Petra Cetinjskog; kako su lažno predstavljali njegove misli i djela. Akademik DANU, profesor dr Radoslav Rotković ustvrdio je u razgovoru zaPortal Analitika da je Sima Milutinović, lični sekretar Petra I Petrovića, falsifikovao riječi crnogorskog vladara i otuđio originalni testament! - Ono što se pokazuje u Beogradu i na Cetinju predstavlja - vjernu kopiju originala, ali sa jednom rečenicom koju je Milutinović promijenio i zbog koje je i napravio ovaj falsifikat. Na isti način je postupio i Medaković kada je ukrao govor Petra I pred bitku na Martinićima, da bi ga objavio u svojoj knjizi 1850. godine, ali sa jednom izmijenjenom rečenicom, koja je njemu i njegovim nalogodavcima bila važna, kaže dr Rotković. Profesor Rotković detaljnije objašnjava da ne postoji originalni potpis Petra I na testamentu koji je zapisivao vladarev lični sekretar Sima Milutinović Sarajlija. - Petar I je diktirao svoj testament sekretaru Milutinoviću, kao što je to radio i sa pismima, od kojijeh neka nije ni potpisivao. No, pismo je – pismo; testament je – testament. Da bi se shvatilo u kakvome je stanju Petar I diktirao taj testament, valja pročitati što piše Karadžić, kako je umro Petar I, govori dr Rotković i navodi dio teksta Vuka Karadžića iz djela „Crna Gora i Crnogorci“. - Pošto je sve uredio i po zakonu se pripremio za smrt, 18-tog oktobra poslije podne ogrije se u kujni (jer u drugome mjestu u kući nije bilo vatre), i uđe s glavarima u svoju ćeliju, gdje je kao pravi pustinjak živio, legne na postelju i razgovarajući se izdahnu mirno, bez bolova i bolovanja. Bilo mu je preko 80 godi, citira Rotković spis Karadžića i potom dokazuje tezu da, u stvari, ne postoji originalni potpis crnogorskog vladara na testamentu. „Dakle, Petar I je sve sredio pa je i izdiktirao testament i potpisao ga. A na kopijama koje se danas prikazuju na tome mjestu stoji „vlad(i)ka Petr I s.r.“ Je li to original? Nije. A zašto nije.? Ne samo zbog odsustva potpisa nego i zbog toga što se Njegoš žalio ruskom poslaniku Gagiću na Milutinovićevu zavjeru“, kaže Rotković. Milutinović kao srpski izaslanik: Akademik Rotković navodi brojna istorijska dokumenta koja dokazuju da ni nasljednik Petra I, vladika Petar II Petrović Njegoš nije jedne lijepe riječi o Simi Milutinoviću. Naprotiv, navodi Rotković, u pismu ruskom konzulu Jeremiji Gagiću, smještenom u Dubrovniku, Njegoš januara 1831. godine piše: „A naš Milutinović uzeo je nečesovu slobodu otka se predstavio mitropolit, koja bi mu slomila vrat da se ne gleda na njegovo inostranstvo, pa i na Vaše pismo s kojijem ste ga i propratili k mojemu po. dondu“. - Eto dokaza da je Milutinović poslat sa zadatkom u Crnu Goru, a preporučio ga je ruski poslanik u Dubrovniku Gagić, Srbin, koji i vlastitim pečatom dokazuje svoje srpsko porijeklo, tvrdiRotković. Bježanija sa Cetinja: Dr Rotkovićnavodi i dalju prepisku iz koje se jasno vidi da se Njegoš ruskom konzulu Gagiću žalio na Milutinovićevunelojalnost i navodi primjer kako se Milutinović, nesuđeni Njegošev učitelj svega dva dana (!) zadržao na Cetinju, te da se Milutinoviću trag izgubio u pravcu Boke Kotorske, bez prethodnih dogovora sa crnogorskim glavarima. U drugom pismu koje akademik Rotković navodi, Njegoševom dopisu iz marta 1831. godine, crnogorski vladika optužuje Milutinovića za – krađu novca iz državne blagajne! “Što me pitate za gospodina Simeona, jučer su pošli glavari da ga ćeraju s Njeguša… Ali kako je čuo da idu glavari, utekao je… Nego i ovo Vas uvjeravam da se je on bio herđava posla ufatio. Čuli ste može bit i priđe kako su dati od dvora avstr. 6000 cekina svake godine da se muti Cerna Gora i da ne prima rusijnsko pokroviteljstvo… Nije ih nitko ohtio prifatit nako Simeon s nekom družinom…“ - piše Njegoš konzulu Gagiću. Dr Rotković objašnjava da su, upravo zbog takvog ponašanja, Njegoš i crnogorski glavari oćerali Milutinovića sa Cetinja, o čemu svjedoči i Vuk Karadžić, navodeći da je „Sima sa Cetinja jedva izvukao živu glavu“. - Njegoš je za Sima Milutinovića u pismima govorio da „je Simo ništa čojak“. Na kraju je to priznao i konzul Gagić koji je, svojevremeno, Petru I sugerisao da Milutinović nije kadar za njegovog ličnog sekretara, otkriva detalje dr Rotković.

Sima-Milutinovic-Sarajlija

Sima Milutinović

Milutinović kao falsifikator: Akademik DANU nema dilema da je Sima Milutinović pravio više falsifikata tekstova ili pjesama Petra I Petrovića. - Da je Milutinović i prije ovoga pravio falsifikate, dokaz je činjenica da je falsifikovao pismo Petra I Aleksandru Karađorđeviću od 27. VI 1829. godine, pa je o tome otkriću Petar I pisao Gagiću, s napomenom da je otpustio iz službe, da bude samo „naučitelj mladoga Rada Tomova“ . Ali, „što ćete kad nikoga nemate“, taj isti falsifikator je dobio dužnost da zapiše testamentarni diktat Petra I, ističe dr Rotković i objašnjava kako se desilo i zašto je uopšte konzul Gagić potvrdio autentičnost testamenta koji je, u stvari, kopija sa jednom falsifikovanom rečenicom. - Prvo: Gagić je i poslao Sima na Cetinje. Drugo: i po stilu i po jeziku ta kopija jeste diktat Petra I, jer se inače ne bi mogla ni čitati na Cetinju, đe su svi znali kako zbori Sveti Petar, a kako nabada „ludi Simo“. A ona falsifikovana rečenica nije primijećena u vrijeme žalosti za Petrom I i uzbuđenjem oko izbora njegovoga nasljednika, čemu se protivio guvernadur, koji je navodio prividno logičan razlog: da Rade Tomov ima svega 17 godina i da nema nikakvoga ni vjerskoga čina, ni državničkoga iskustva, ističe Rotković i otkriva suštinu Milutinovićevog falsifikata. - U čemu je taj falsifikat? Da bi jedan faklsifikat uspio, mora da se oslanja na original, a zamijeni se samo jedna rečenica ili nekoliko riječi. I tako to promakne, da se niko toga ne śeti ni nakon 150 godina, tvrdi dr Rotković. Kad cernogorstvo postaje srpstvo: Profesor Rotković analizira, u razgovoru za Portal Analitika, kako je i zašto Milutinović falsifikovao rečenicu Petra I, odnosno kako je ideja o narodu cernogorskome preformulisana u pojam Narod srbski. - Simo je falsifikovao rečenicu u kojoj se govori o prijemu ruske pomoći. Ta rečenica:„Mene je uduviteljno (sc. čudno) što ova tisuća cekina ne ide pravo c e r n o g o r s k o m u, nego slaveno-serbskome narodu. Može biti neka političeska pričina tomu“. Petar I se konzulu Gagiću žalio što pomoć ruska nije dostavljena pa se čudi da je, možda, došlo do greške i prenaupućenja. Očito, Petar I pravi razliku između crnogorskog i slaveno-serbskog naroda, ističe dr Rotković. Dakle, i u diktatu Petra I morala je da postoji samo slična firmulacija, poput ove o narodu cernogorskom, ali to nije odgovaralo ni Milutinoviću, ni onima koji su ga poslali u Crnu Goru da je posrbljuje, pa je unio u svoju kopiju testamenta da je Petar I zborio, žaleći se da je te pare iźeo i braći podijelio, a te su pare korišćene samo na državne potrebe jer su „na moje raspoloženije po moim molbama date, a na polzu svega Naroda Srbskoga“. Dakle, Slaveno-serbi su ovđe postali Srbi, iako su u „Letopisu Matice srpske“ za 1825. godinu u Slaveno-Serbsko koljeno uneseni i Bugari, a „Cernogorci (Montenegri) nazivaju se Slovenski obitatelji planina Cernogorski“, kaže Rotković i nudi fotokopiju kao dokaz. Za akademika Rotkovića jasna je logika manipulacije: politički motivi objedinjavanja svesrpske ideje i države. Zato su termini kao narod cernogorski ili Slaveno-Serbi bili – nepoželjni. Da su Slaveno-Serbi bili Srbi, onda bi i slaveno-serbski jezik bio srpski jezik, a Vuk se cijeloga života borio protiv te, kako je sam pisao „slaveno-serpske mješavine“. Eto zašto je Sima napravio kopiju diktata Petra I koji je i inače sam pisao, a kao sekretar mogao je da udari i pečat, ali nije mogao da falsifikuje potpis Petra I. Falsifikat je Milutinović objavio u „Podunavki“, 1845. godine, ističe dr Rotković.

Medaković

Istorijske manipulacija Medakovića: Prema mišljenju dr Rotkovića, manipulacije slične Milutinovićevim, radio je i Milorad Medaković, lični sekretar Petra II Petrovića Njegoša.. - Isto što i Milutinović uradio je i Medaković. On je odnio sa Cetinja čuveni govor Petra I pred bitku na Martinićima, da bi u tekst Petra I ubacio nekolike svoje riječi: „Zato na oružje, na krvavo polje, mili vitezi! Da pokažemo da u nama neugašeno srbsko srce kuca ,Srbska krvca vrije...“, kaže Rotković i navodi dokaze da je Petar I se ipak drugačije izražavao: - O istome događaju – bici na Martinićima – Petar I ima i pjesmu u kojoj je to mjesto kazano drukčije: Spomente se ko ve je rodio/koga li ste roda i plemena/ slavenskoga odiskon imena!“ No, ovo nije odgovaralo Medakoviću i njegovijema, kao ni ono Milutinoviću i njegovijema: da osam godina prije ustanka 1804, koji su sami Srbi nazvali prvim, nije bilo logično da se Crnogorci hrabre srpskom krvcom, dokazuje Dositej Obradović koji je još 1804. godine pisao: „Serbije vostani, Dosta si spavala!“ – objašnjava dr Rotković. Neznavena Crna Gora: Polemika oko originala testamenta Petra I otkrila je i druge brojne političke obmane koje su činili stranci, poput Milutinovića iliMedakovića. No, otkrilo se i koliko građani Crne Gore nijesu svjesni vlastite istorije i koliko teških obmana još opstaju kao istorijske istine. Na to, godinama i decenijama, upozorava i dr Radoslav Rotković. Crnogorski akademik, na kraju razgovora, otvoreno ukazuje na niz pitanja koje bi država Crna Gora morala da zna odgovore: „Zašto je Crnoj Gori potrebno 150 godina da stvari oko testamenta Petra I raščivija? Zašto 500 godina od Štamparije Crnojevića ne znamo o njoj ništa sem onoga što se da zaključiti iz knjiga, a knjige jasno kažu: da je bilo prekida u njenome radu, a to znači da je zaista počela na Obodu, a završila na Cetinju. Za istraživanje u Veneciji Crna Gora nije nikad dala ni cekin, ni krunu, ni perper, ni dinar, ni marku, ni euro. Zašto se godinama pisalo o Bogorodici Filermosi, kada Filermos ne postoji niđe u svijetu, ali postoji Filerimos, od grč. fil-erimos, što upućuje na skrovište pustinjaka. Kako to da se ne može naći grob vladike Vasilija, kada je on sahranjen desno od Suvorova? Zašto su grobne ploče šest naših kraljeva u mulju Bojane? Zašto se Država ne obraća na grob Đurđa Crnojevića, iako je sa podacima o tome upoznata već 3 godine! Zar ne bismo, poput Dositeja, morali da uskliknemo: Ustaj, Crna Goro, dosta si spavala!“