Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve
Mihailo kazao je u razgovoru za
Portal Analitika da je prilikom susreta sa sadašnjim papom
Franjom u Argentini izgradio međusobno poštovanje i uvažavanje i da je papina posjeta dobrodošla svakoj državi, pa i Crnoj Gori.
- Papu sam upoznao još u periodu moje posjete Crnogorcima u Argentini, tada on još uvijek nije bio izabran za poglavara Rimokatoličke crkve. Kroz naš susret izgradili smo prijateljstvo, međusobno poštovanje i uvažavanje. Prisustvovao sam i njegovom ustoličenju u Rimu. Eventualni dolazak pape u Crnu Goru tumačim kao čin dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa - rekao je
Mihailo za
Portal Analitika komentarišući mogućnost da papa
Franjo posjeti Crnu Goru, nakon poziva koji mu je juče prilikom posjete Vatikanu uputio ministar vanjskih poslova
Igor Lukšić.
Mitropolit CPC ističe da podržava zbližavanje katolika i pravoslavaca, kao i svih hrišćana jer je, kako podsjeća, postojala jedna saborna - katoličanska crkva. Međutim, on smatra da SPC ne bi baš blagonaklono gledala na eventualni dolazak pape u Crnu Goru.
- SPC gleda ne samo neblagonaklono prema papinoj posjeti Crnoj Gori, već osuđuje i suprotstavlja se evropskom i zapadnjačkom smjeru kojem teži država Crna Gora. SPC se u Crnoj Gori miješa u državni život i životna pitanja, dajući sebi pravo odlučivanja koje joj ne pripada - ističe
Mihailo.
Mitropolit CPC je, govoreći o privođenju namjeni zemljišta na Malom brdu koje su dobili od Glavnog grada, kazao da se nada da će na toj lokaciji ubrzo početi izgradnja saborne crkve.
- CPC ima u planu da gradi sabornu pravoslavnu crkvu u skladu sa praksom da se u glavnim gradovim grade saborne crkve sa pratećim objektima. Nadamo se da će izgradnja početi vrlo brzo - kazao je Mihailo.
ANALITIKA: Šef crnogorske diplomatije Igor Lukšić boravio je u Vatikanu i pozvao je papu Franja da dođe u Crnu Goru. S obzirom da ste upoznali sadašnjeg papu, kakvi su Vaši lični odnosi sa njim i kako gledate na evenualni dolazak pape Franja u Crnu Goru?
MIHAILO: Moji susreti sa sadašnjim papom protekli su u dobroj i korektnoj atmosferi uvažavanja i poštovanja. Papu sam upoznao još u periodu moje posjete Crnogorcima u Argentini, tada on još uvijek nije bio izabran za poglavara Rimokatoličke crkve. Kroz naš susret izgradili smo prijateljstvo, međusobno poštovanje i uvažavanje. Prisustvovao sam i njegovom ustoličenju u Rimu. Eventualni dolazak pape u Crnu Goru tumačim kao čin dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa. Papina posjeta obično ima državni karakter, ali lično još poodavno sam imao namjeru, koja i danas postoji, da pozovem njegovu Svetost, papu u zvaničnu posjetu Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
Papa
Benedikt XIV je materijalno pomagao Crnu Goru i Crnogorce u najtežim danima njihove istorije 1920. godine. Vatikan se u međudržavnim razmjerama zalagao za obnovu crnogorske države koja je nasilno nestala 1918. godine. Tako da postoji tradicija dobrih odnosa Crne Gore i Vatikana koja je krunisana u 19. vijeku, tačnije, 1886. godine sklapanjem Konkordata između dvije države.
ANALITIKA: Da li podržavate zbližavanje katoličke i pravoslavne crkve, i da li bi u tom kontekstu posjeta pape bila dobra stvar?
MIHAILO: Posjeta pape je dobrodošla svakoj državi, pa i Crnoj Gori. Podržavam zbližavanje katolika i pravoslavaca kao i svih hrišćana, jer je postojala jedna saborna - katoličanska crkva. Vasaljenski patrijarh
Atinagora I je rekao: "Zašto se moramo dijeliti zbog nesuglasica, a primali smo sveto pričešće iz jednog putira prije podjele hrišćanstva 1054. godine.“ Zašto to ne bi činjeli i danas, pošto bi tako bila jedna hrišćanska crkva i jedan poglavar i na nebu i na zemlji - Isus Hristos.
ANALITIKA: Kako mislite da će Srpska pravoslavna crkva reagovati na eventualni papin dolazak u Crnu Goru?
MIHAILO: SPC gleda ne samo neblagonaklono prema papinoj posjeti Crnoj Gori, već osuđuje i suprotstavlja se evropskom i zapadnjačkom smjeru kojem teži država Crna Gora. SPC se u Crnoj Gori miješa u državni život i životna pitanja države dajući sebi pravo odlučivanja koje joj ne pripada. Sva prava koja su pripadala CPC do 1920. godine i koja joj pripadaju prigrabila je nelegitimno SPC, pri čemu je crnogorska država na to još uvijek potpuno ravnodušna. CPC je potisnuta sa svojih tradicionalnih istorijskih pozicija - a države Crne Gore nema bez CPC.
ANALITIKA: Kao i 2011. godine i sada se pred kongres vladajuće Demokratske partije socijalista spekuliše da će ta stranka kao programsku odrednicu staviti ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve. Da li je prema Vašem mišljenju moguće da dođe do ujedinjenja dvije crkve?
MIHAILO: Nijedan ozbiljan subjekat se ne bavi spekulacijama. O programu DPS-a možemo govoriti samo poslije njegovog zvaničnog usvajanja i objavljivanja, čime će on postati obavezujući dokument za autore i članstvo stranke. I pored toga, saopštiću vam naše mišeljenje.
Do sada nije nikad u stvarnosti sproveden proces ujedinjenja pravoslavnih crkava u pravoslavnom svijetu sa jednim centrom kao što je slučaj sa Rimskom crkvom. Takođe treba napomenuti da ujedinjenje podrazumijeva i sljedeće principe - ko se ujedinjuje, na koji način se ujedinjuje, što je rezultat i suština ujedinjenjenja i najzad - ko je poglavar nove ujedinjene zajednice.
Na kraju, poznavajući istoriju i tradiciju pravoslavlja, kao i njen savremeni trenutak ali i strijemljenja SPC, smatramo da je nemoguće ujedinjenje svetosavske SPC sa bilo kojom pravoslavnom crkvom, jer bi sa SPC bila zasigurno pod njenom dominacijom. Takođe moram napomenuti da se ne mogu ujediniti zločinac i žrtva.
ANALITIKA: Što treba da se učini da bi došlo, ako ne do pomirenja, onda do približavanja SPC i CPC?
MIHAILO: CPC niko ne smeta izuzev okupatorske SPC. Nemoguće je pomirenje na riječima, već je ono moguće jedino na djelu. Neka SPC prvo vrati imovinu državi Crnoj Gori koju je uzurpirala 1920. godine. Nakon toga, SPC treba da se javno odrekne imperijalnih pretenzija prema Crnoj Gori i CPC i napušti svoju tradicionalnu politiku nepriznavanja i denacionalizovanja Crnogoraca.
Izvinjenje Srpske crkve i pokajanje bi moglo biti put ka našem praštanju jer je CPC žtva agresije SPC. Shodno crnogorskoj tradiciji, mi se prevashodno zalažemo za duhovne vrijednosti. Mi ne tražimo naknadu materijalne štete koju je Crnoj Gori, CPC i Crnogorcima napravila Srpska crkva. Mi samo tražimo punu pravdu kroz povratak uzurpirane crkvene imovine kako bi zaustavili narušavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Crne Gore. Time bi zaštitili državni, nacionalni i duhovno-vjerski identitet, kao i sakralno kulturno nasljeđe i spriječili proces denacionalizovanja i asimilacije Crnogoraca.
ANALITIKA: Prije izvjesnog vremena CPC je dodijeljeno zemljište na Malom brdu u Podgorici. Da li ste počinjali sa izgradnjom nekog vjerskog objekta na toj lokaciji i da li imate nešto slično u planu?
MIHAILO: CPC ima u planu da gradi sabornu pravoslavnu crkvu u skladu sa praksom da se u glavnim gradovima grade saborne crkve sa pratećim objektima. Nadamo se da će izgradnja početi vrlo brzo. Donatori su prisutni, a obaveza je i države da učestvuje u izgradnji crkve.
Balša KNEŽEVIĆ
